Određene kristalne tvari imaju interesantno svojstvo da unatoč tome što su u čvrstom stanju vode struju poput tekućih elektrolita. Međutim, vodljivost se javlja samo iznad neke kritične temperature. Ovaj rad će proučavati ponašanje jednog takvog ionskog vodiča u blizini njegove kritične temperature: na otprilike 67 °C živin tetrajodkuprat mijenja boju iz crvene u crnu i vodljivost mu drastično poraste. Kanimo istražiti okolnosti tog prijelaza i njegove ovisnosti o parametrima (polikristal/monokristal, vanjsko polje) te povezati promjenu vodljivosti s promjenom boje i strukture kristala.

Kontaktni kut vode na površini zacadenoj plamenikom prelazi 160 °C, što cini takvu površinu superhidrofobnom. Uzrok superhidrofobnosti je struktura sloja cade, koja ima neravnine na mikrometarskoj i nanometarskoj razini. Zbog tih neravnina i kemijskih svojstava cade energetski je povoljnije da voda u potpunosti ne prianja uz površinu, te tako zrak ostaje zarobljen pod njom. Vezano uz hidrofobnost javljaju se i druge zanimljive pojave, poput efekta lotosovog lista (self-cleaning effect) i odbijanja kapljica (bouncing dropplet effect). Struktura uzrokuje i pojavu zrcaljenja, do koje dolazi pri uranjanju površine u vodu, zbog totalne refleksije na granici voda-zrak. Istražena su i objašnjena svojstva tako napravljenog zrcala, i to: ovisnost reflektiranog intenziteta o upadnom kutu, odnos upadnog i reflektiranog kuta i položaj fokusa kod konkavnog zrcala polukružnog i parabolicog oblika.

U ovom je radu proucena elektricna vodljivost vodene otopine želatine. Istraživana je ovisnost vodljivosti o temperaturi u blizini sol-gel prijelaza, kao i ovisnost vodljivosti o frekvenciji u gel fazi. Izradena je složena aparatura, te su provedeni eksperimenti. Eksperimentalni rezultati su objašnjeni, te je ponuden jednostavan matematicki model koji opisuje ovisnost vodljivosti o temperaturi.

U radu je prikazano istraživanje unipolarnog generatora – istosmjernog generatora gdje je vodič u kojem se inducira struja uvijek orijentiran prema istom polu magneta. Istraženi su princip rada, iskoristivost i mogućnost primjene takvog uređaja. Izrađene su dvije konfiguracije uređaja sa cilindričnim magnetima i vodičem – uređaj gdje se magneti rotiraju zajedno s vodičem i uređaj gdje magneti stoje u odnosu na vodič. Mjereni su napon praznog hoda, struja kratkog spoja i ulazna mehanička snaga, te je određena učinkovitost uređaja za različite parametre. Teorijski model napona generatora uspoređen je s eksperimentalnim rezultatima. Izrađeni uređaj vrlo je male učinkovitosti, ali je i dalje zanimljiv fizikalni eksperiment.